Firma je imala hroničan problem, jutarnja kašnjenja, bolovanja “preko noći”, izlasci na nekoliko sati zbog “važnih obaveza” i mnoštvo drugih "samo da..." Prosjek? 18,7% mjesečno izostanaka. Tri puta više od industrijske norme. Politika vlasnika: “Budimo fleksibilni. Izađimo ljudima u susret.” Sve dok fleksibilnost nije postala zloupotreba i sistem nije počeo pucati. CEO me angažovao da riješimo problem. Ako ste lider, onda znate, izostanci nikada nisu "samo izostanci". Oni su rupa u sistemu koja donosi: - pad produktivnosti, - gubitak fokusa tima, - nemogućnost planiranja (jer ne znate na koga možete računati), - pad kvalitete usluge, - prekoračenja rokova, - gubitak klijenata, - pad profita. U ovoj firmi, sve od navedenog se već događalo. CEO je mislio da je problem u ljudima. Nije bio. Predložila sam prvu fazu: 1 na 1 rad sa vlasnikom. Ali on to nije vidio kao potrebno. "Zašto bi? Problem se može riješiti mimo mene.” Prepustio je sve CEO-u. I insistirao na brzom rješenju. Uveli smo bonus: 15% plate za mjesec bez izostanaka. Rezultati poslije samo 30 dana bili su dramatični: - izostanci, sa 18,7% pali na 4,3%, - produktivnost porasla za 12%, - rokovi isporuke, realizacija 92%, - hitna bolovanja smanjena za 68% - kvalitet usluge bolji za 21%, - energija u firmi potpuno drugačija, pokretačka, - klijenti nikad zadovoljniji. ROI u samo jednom mjesecu: 3,9 x veća od uloženog. Sve je izgledalo kao pobjeda. A onda, najskuplja odluka zadovoljnog vlasnika kome je kratkoročni rezultat nahranio ego potvrđujući da je “bio u pravu” što se nije uključio u proces. Nakon tri mjeseca odlučio je: “Isplatite bonus svima.” Bez obzira ko je dolazio. Bez obzira ko je radio. Bez obzira ko je nosio firmu. Vjerovao je da će tako motivisati i ostale zaposlene i da će rezultati skočiti još više. Naravno, oni koji nikada nisu dolazili na vrijeme bili su oduševljeni. Dok oni koji su mjesecima držali firmu, osjećali su se kao djeca koja su cijelu godinu učila, a na kraju svi pređu jednako u sljedeći razred. Rezultat? Tišina. Tumačenje vlasnika i uprave: “Niko se ne buni. Donijeli smo pravu odluku.” Posljedice? Oni najbolji su otišli gotovo odmah. A za njjima lagano i oni koji su im vjerovali.Oni koji su ostali, vratili su se starim navikama. Izostanci su kroz 3 mjeseca porasli za 2,3% više nego prije uvođenja bonusa. Slika je bila lošija nego ranije i nastavila je da se urušava. Jer, kada lider pogazi sopstvena pravila, firma prati njegov primjer, ne njegovu naredbu. BONUS ne gradi kulturu. KAZNE ne grade kulturu. LIDERSTVO gradi kulturu. Kulturu gradi i ruši isključivo dosljednost lidera. I tada se ne urušava disciplina. Urušava se povjerenje. A kada povjerenje padne, pada i rezultat. Tišina nije znak odobravanja. Tišina je znak da je povjerenje TRAJNO IZGUBLJENO i da više nije vrijedno truda. Ljudi najčešće uče na vlastitim greškama. Onda kada dožive tugu, strah ili sram. Da ste vi vlasnik ovog biznisa, šta bi bio vaš sledeći korak?